29
petak
kolovoz
2014
Poetika zarona
U ruke modre, blage
nagih misli, praznoga uma.
Riječi sam ostavila uredno posložene
uz tvoje noge, na ručniku podno zida.
Sklopi ih vješto kako znaš. Oduzmi. Dodaj.
Poveži rimom ili oslobodi okova metrike.
Učini s njima što moraš, samo ne traži
da opet prolazim tamnim
alejama dvostrukosti.
Ne traži raščlambe. Ne izranja mi se.
Ti ih majstorski brusiš.
Dodaješ značenja koja im ja nisam udahnula.
Vješt si klesar novih misli.
Okrećem se. Prema površini.
Na mene nalegla prozirnost kapljica.
Bezbrižnost ljeta.
Otvaram oči Suncu.
Upijam sol zjenicama.
Znam, kad izronim,
dočekat će me osmijeh i stih
i vječno ista neizgovorena pitanja
u dubokoj modrini tvojih očiju...
komentiraj (18) * ispiši * #
