28

ponedjeljak

srpanj

2014

S Kamovim, a bez Barbare...



Pokisla, nasmijana, radosna ...
I kao da sam te netom upoznala,
a poznajem te
ili tek mislim da te poznajem...
...tko mari...
Zrcalilo se u zelenomodrim virovima tvojih očiju
zelenilo kestenova
na mostu nad rijekom usred Rijeke,
daleko od Bresta... daleko od ljeta, a ljeto je
i tople su kiše nad nama ...

Rappelles-toi.....

na mojim obrazima sjena sjećanja
godina davnih, iskričavih, titravih ..

To su samo oblaci, kažeš tiho,
a ruka slijedi
kap,
mudru, sretnu, očaranu što bježi niz lice poput suze.
Neke se stvari događaju uzastopce,
pomislih,
uvijek iste kulise, riječi,
drhtaji, dodiri...

N'oublie pas!

Kao da se može...

Nekim se pjesmama, ljudima , srećama i tugama
ne može uteći...