O, da, bilo bi lijepo jednom
prošetati s tobom bockajući kocke
uglancane
neotvorenim kišobranom
uskim ulicama kamenim
dok kiša visi i prijeti…
O, da, bilo bi lijepo
uteći sivilu i sjeti pa
osjećati svakom žilicom napetost:
hoće-neće-kiša-ruka-usnica…
O, da bilo bi lijepo smijati se tvojim
šalama,
lutati kalama
dok mi jugo pramenove navlači na oči,
uozbiljiti se u trenu dok ih tvoje ruke
pomiču i otkrivaju
mi lice;
O, da, bilo bi lijepo osjetiti
tvoj dodir nježan poput perca
ptice.
Usnice se dotakle, pa se ljube
nježno kao prvi put.
Vjetar razmiče lepršav skut.
Hladno je.
Proljeće se ogrnulo jugom .
Možda me otkriješ
U silueti što za ugao
Poput sjene
hitro zamiče,
Možda me prepoznaš
U nekom liku iz priče
Nikad ispričane,
U očima djeteta
Što neutješno plače.
Možda me osjetiš
U mirisu vjetra
Zalutalom
S topla juga,
Možda te neka druga
Na mene podsjeti
U onom trenu
Kad još pod trepavicama
Tiho tinja
umoran dan….